|
Pitanje: Sa mnom je jedna osoba ušla u ortaštvo u jedan trgovački projekat.
Dao mi je novac na ime ortaštva. Pa mi je rekao: Ako projekat uspije ili
propadne on pripada tebi. Ja sam nakon toga počeo pripremati se za
realizaciju posla ali je došlo do razilaženja između mene i njega pa mi je
indirektno ukazao kao da bi volio da mu vratim njegov novac. Da li on ima
pravo na to? Ili se ovaj novac smatra poklonom? Jer između mene i njega nije
bilo svjedoka, niti potvrđenog ugovora ili dogovora na šta bi se mogli
povratiti kod spora.
Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Ovdje postoji očita kontradiktornost u samom postavljanju pitanja. Jer
pitalac na početku kaže da je uzeo novac na ime ortaštva. Zatim je nakon
toga rekao da mu je njegov ortak kazao da će projekat u svom uspjehu ili
neuspjehu pripasti njemu. Tako da na osnovu ovoga nemoguće je odrediti
propis u ovom pitanju radi nejasnoće pitanja.
Ali bit će bolje za nas da pojasnimo pravilo za obadva oblika kako bi se
okoristili pa kažem a uspjeh je samo kod Allaha:
Ako je novac dat na ime ortaštva, tako što će jedan od ortaka dati novac, a
drugi će uložiti svoj trud i patnju onda je ovaj ugovor valjan. I smatra se
jednim od ugovora ortaštva različitih tipova ulaganja ( mudarebe). Ako se u
ovom ortaštvu postigne zarada onda će ona biti podijeljena shodno dogovoru
između njih dvojice kojeg su postavili kod ugovora. Ali ako dođe do gubitka,
bez nehata jednog od ortaka, onda se propast vraća na glavnicu imetka. A
onaj koji je ulagao u ortaštvo svoj trud za tu propast ne snosi nikakvu
odgovornost.
Ali ako nisu odredili procentulanu podjelu zarade svakom od njih onda se to
vraća na običajno pravo među ljudima ili shodno onome što su oni navikli da
posluju u svom društvu na taj način. Jer fikhsko pravilo kaže: Običaj je
presudan.
Što se tiče riječi pitaoca da među njima dvojicom nema dogovora ili pisanog
ugovora mora se napomenuti da pisanje nije uslov validnosti dogovora. Jer
ako su ortaci nešto dogovorili na njima je da se toga drže i da to
ispunjavaju shodno šerijatskoj obavezi pridržavanja i ispunjavanja
dogovorenog. Makar to dogovoreno ne bilo zapisano i potvrđeno kod zvaničnih
strana. Kao što Buharija, Ebu Davud i Tirmizi bilježe mualek predaju od Ebu
Hurejre radijjallahu anhu da je rekao: Allahov Poslanik salallahu te'ala
alejhi ve selem je rekao: Muslimanu su na uslovima koje su postavili.
Fikhsko pravilo kaže: Uslov po običaju je kao i uslov koji je uslovljen.
Ono što se meni ovdje čini da je jedan od ortaka rekao drugom: Projekat
pripada tebi uspio ili ne. Je nejasan govor kojeg treba pojasniti da bi se
shvatilo šta je ta osoba htjela time reći. Možda je mislio da podari imetak
u vlasništvo svog ortaka, ili da ga prenese na njega u smislu darovanja. Ili
je time mislio da podstakne svog ortaka na aktivno djelovanje u poslu.
Dakle, mora se pojasniti njegova namjera prije nego se donese propis o
nečemu.
Ako ga je htio učiniti darom svome ortaku onda mu nije dopušteno da vrati
svoj dar. Jer obadva Šejha i drugi muhadisi bilježe predaju od vođe
pravovjernih Omera b. Hattaba radijjallahu anhu da je Allahov Poslanik
salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Onaj ko vrati svoju sadaku je poput
psa koji jede ono što je povratio.
Ali ako je time htio da podstakne svog ortaka na aktivno djelovanje, ima
pravo da raskine ortaštvo i da vrati svoj novac kad god hoće.
Toliko a Allah najbolje zna i On je Najmudriji. Ali ako bi se pitalac i
njegov ortak obratili šerijatskom sudiji u mjestu gdje žive nadam se da bi
se to pitanje riješilo. A posebno ako se zna da pitanje nije jasno
postavljeno.
د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com
|
