|
Pitanje: Ja sam žena koja se prdržava vjere ali time se ne želim hvaliti.
Imam jednu prijateljicu sa kojom svaki dan, sahat ili dva, pričam putem
interneta. Zatim osjetim žaljenje za vremenom provedenim sa njom u razgovoru
koji nema koristi pa se pokajem Allahu subhanehu ve te'ala. Zatim dadnem
prisegu da se neću više vraćati na program 'Messenger'. Međutim moja duša
oslabi pa ponovo činim ono što mi je oduzima vrijeme i u čemu nema koristi.
Kad god se pokajem od toga vratim se ponovo na isto djelo. Šta mi
savjetujete Allah vas nagradio.
Odgovor: Lijepo bi bilo da se u ovom odogovoru skrene pažnja na dva pitanja:
Prvo pitanje: Sve dok osoba svoja djela mjeri mjerilima šerijata onda je
inšaAllah na velikom dobru. Makar mu se nekada pokazalo da zanemaruje nešto
od onoga što bi trebao činiti kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže: Ne
zaklinjem se dušom koja sebe grdi. (El Qijame, 2)
Duša koja se grdi je ona koja grdi svog nosioca za dobro i zlo i koja se
kaje za onim što je prošlo. Kao što je to naglasio Hafiz Ibn Kesir u svom
Tefsiru.
Kažem: Uspješni među Allahovim robovima su oni koji svoja loša djela
proprate činjenjem dobih kako bi ih izbrisali. Jer Dobra djela brišu loša.
(Hud, 114). Dakle onako kako nas je Allah subhanehu ve te'ala obavijestio u
Svojoj Knjizi i kao što Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem, u
predaji koju bilježe Ahmed i Tirmiz i za koju kaže da je sa dodrim
vjerodostojnim lancem, kaže: Boj se Allaha gdje god da si. Loše djelo
proprati sa dobrim ono će ga izbrisati. A prema ljudima se ophodi sa
najboljim moralom.
Drugo pitanje: Čovjek mora provoditi određeno vrijeme u dopuštenim stvarima.
Između ostalog tu spada posjeta rodbini ili da ih pozove telefonom ili
internetom, ili da im napiše pismo i tome slično. Ove stvari su vjerski
dopuštene sve dok ne pređu granice dobra i poželjnoga. Ili dok se
neumiješaju riječi lošega ili loši postupci. Ljudske duše su stvorene sklone
želji za dopuštenim. I to nije zabranjeno. Ili čak mogu biti sevapom ako se
bude imala lijepa namjera. Tirmizi bilježi predaju za čiji lanac prenosilaca
kaže da je dobar i vjerodostojan, od Hanzale El Usejdija radijjallahu anhu
da je prošao pored Ebu Bekra plaćući, pa mu je rekao: Zašto plačeš Hanzala?
Pa je rekao: Ebu Bekre, Hanzala li je licemjer. Dok smo kod Allahovog
Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem on nas podsjeća na džennet i
Vatru kao da ih vidimo svojim očima a kada se vratimo svojim ženama i
dunjaluku zaboravimo mnogo što šta. On reče: Tako mi Allaha i ja sam takav.
Haj'mo kod Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem. Pa smo
otišli. Kada ga je vidio Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem
rekao je: Šta ti je Hanzala? Kaže: Allahov Poslaniče, Hanzala li je
licemjer. Dok smo sa tobom ti nas podsjećaš na džennet i Vatru kao da ih
vidimo svojim očima a kada se vratimo svojim ženama i dunjaluku zaboravimo
mnogo što šta. Pa je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem
rekao: Kada bi ste nastavili bivati u stanju u kojem ste u trenutku kada
ustajete od mene meleki bi se sa vama rukovali na sijelima, putevima i
posteljama. Ali Hanzala, trenutak za ono trenutak za ovo, trenutak za ono
trenutak za ovo.
Vijernik je ovakav, čas jača iman čas slabi. Ali u svakom trenutku je on
između naređenog i propisanog. Između pokornosti i dopuštenog. I nije onako
kao što to shvataju pojedine neznalice pa kažu: Trenutak za tvoje srce a
trenutak za tvog Gospodara. Tako da oni svoj život provode čas u propisanom
čas u zabranjenom. Međutim ovo je skretanje sa Pravog puta i zabluda. Da nas
Allah, Gospodar svjetova, sačuva.
Neka sestra, koja je postavila pitanje, koristi svoje vrijeme u ono što je
korisno za njenu vjeru i dunjaluk. Na njoj je da se posveti onome što je
bolje i bliže vjeri. I nema smetnje da provodi nešto od svog vremena u
dopuštene stvari kao što su one koje je navela sve dok joj to ne bude
smetalo na račun vjere i njenih vjerskih obaveza. Allah upućuje na Pravi
put.
د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com
|
