|
Pitanje: Kakav je šerijatski propis kada je riječ o čišćenju kože od viška
dlačica kao što su velike obrve posebno kada to od žene zahtijeva muž
smatrajući ih ružnim te obaveznim za uklonuti?
Odgovor: U osnovi je dozvoljeno ženi da uklanja dlačice sa svog tijela i
nema ni jedne zabrane koja bi se odnosila na to osim čupanja obrva.
Zabrana čupanja obrva se može shvatiti iz Kur'anskog teksta u Iblisovim
riječima kada se zarekao Allahu pa rekao: Ja ću ih navoditi pa će mijenjati
Allahova stvorenja. Ibnul Arebi u tumačenju ovog ajeta, nakon što je naveo
iz sunneta ono što to podržava, kaže: En Namise je žena koja čupa dlake kako
bi se uljepšala. Također on kaže: Sve ovo podrazumijeva izmjenu stvorenja i
izmjenu lika te biva hramom. Slično ovome je rekao El Hasan El Basri za
značenje ovog ajeta.
Što se tiče dokaza o zabrani čupanja obrva u sunnetu oni su sljedeći:
Predaja koju bilježi Muslim u svom Sahihu te Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed od
Abdullaha b. Mesuda radijjallahu anhu da je rekao: Allah je prokleo one koje
tetoviraju i one koje se tetoviraju, one koju čupaju obrve i one kojima se
čupaju obrve, i one koje razdvajaju zube kako bi se uljepšale, one koje
mijenjaju Allahova stvorenja. To je doprlo do jedne žene iz plemena Benu
Esed po imenu Ummu Jakub, a učila je Kur'an, pa mu je došla i rekla: Kakva
je to priča što je doprla do mene da si ti prokleo one koje tetoviraju i one
koje se tetoviraju, one koju čupaju obrve i one kojima se čupaju obrve, i
one koje razdvajaju zube kako bi se uljepšale, one koje mijenjaju Allahova
stvorenja. Pa je Abdullah rekao: Zašto da ne proklinjem one koje je prokleo
Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem.
Ibnul Esir kaže: Čupanje obrva podrazumijeva utančivanje obrva čineći ih u
obliku crte kako bi bile uljepšane. En Namise je ona koja to čini drugoj
ženi dok je el munemise ona koja naređuje da se to njoj radi. A riječ minmas
je pinceta.
En Nevevi u komentaru na Muslimov Sahih kaže: En Namise je žena koja uklanja
dlačice sa lica dok je el munemise ona koja naređuje da joj se to čini. Ovaj
postupak je haram osim ako ženi porastu dlačice brkova i brade, što se ne
smatra haramom. Čak po nama je to poželjno. Ali zabrana se odnosi na obrve i
ono što je na krajevima lica. Za pincetu se kaže minmas sa kesrom ispod
harfa mim.
Zatim je spomenuo predaju od Ibn Džerira Et Taberija o zabrani koja se
odnosi na sve dlačice na licu.
Kažem da su ova dva navedena razloga u hadisu tj. uljepšavanje i izmjena
Allahovih stvorenja je nešto što se mora navesti u šerijatskom propisu za
onu koja čupa i onu kojoj se čupa. Jer nema sumnje da je Allah stvorio
čovjeka u najljepšem liku. Onaj ko ima namjera da mijenja Allahova stvorenja
misleći da je u tome uljepšavanje pogriješio je i zapao u zabranjeno.
U djelu Tuhfetul ahvezi sa komentarom na Tirmizijev Sunne u poglavlju One
koje žele ljepotu, dakle one koje tragaju za njom je stanje onih koje su
spomenute pod nazivom onih koje mijenjaju Allahova stvorenja. Ovo je isto
što i obrazloženje stanja onih koje je obavezno proklinjati.
Ali ako se to čini radi liječenja, i ako se radi o operaciji uklanjanja
zuba, bradavice ili viška prsta, onda po većini učenjaka nema smetnje, ako
to neće prouzrokovati stalni bol ili očiti nedostatak. Za razliku od Ibn
Džerira i onih koji su zastupali njegov stav o obaveznom postojanju štete i
smetnje ako bi se to ostavilo.
Nesmatram pokuđenim da se uklone višak dlačice između obrva, jer u suštini
one ne čine obrve i u šerijatu ne uzimaju isti propis kao obrve a Allah
najbolje zna.
Također, u zabrani nečega se ne osvrće na muževe želje niti je dopušteno
udovoljavati mu ako se radi o kršenju Allahovih zabrana. Jer nema pokornosti
stvorenju u nepokornosti Stvoritelju nego pokornost biva u dobročinstvu.
Obadvojica Šejhova, Ebu Davud, En Nesai i Ahmed bilježe predaju od Alije
radijjallahu anhu da je Vjerovjesnik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao:
Pokornost biva u dobru. Uspjeh je samo kod Allaha i na Njega je oslonac.
د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com
|
