|
Pitanje: Između sedmerice koje će Allah uvesti u Svoj hlad na dan kada ne
bude bilo drugog hlada je mladić koji je odrasta u pokornosti Allahu
subhanehu ve te'ala. Da li to podrazumijeva opis mladića koji je proživio
mladost bez grijeha?
Šta je sa onim mladićima koji su klanjali i obavljali farzove i nafile. Ali
pogriješe pa se pokaju pa pogriješe pa se opet pokaju. Ali uvijek žive u
nekakvih duševnim tegobama. Jesu li to oni mladići koje će Allah subhanehu
ve te'ala smjestiti u Svoju hladovinu? Kako možemo sakupiti duhovnu snagu
slabe duše sa kojom se borimo pa je nekada savladamo a nekda ona savlada nas
kako bi smo se klonuli griješenja te da zaslužimo Allahovo zadovoljstvo i
prihvatanje djela?
Odgovor: Obadvojica Šejhova, Tirmizi, Nesai, Malik i Ahmed bilježe predaju
od Ebu Hurejre radijjallahu anhu da je Allahov Poslanik salallahu te'ala
alejhi ve selem rekao: Sedmericu će Allah smjestiti u ghladovinu na dan kada
druge hladovine neće biti: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u
pokornosti svome Gospodaru, čovjeka čije je srce vezano za džamije, dvojicu
ljudi koji se budu voljeli u ime Allaha, na tome se spoje i razdvoje,
čovjeka kojeg pozove lijepa i ugledna žena na blud pa on kaže: Ja se bojim
Allaha. Čovjeka koji kada udjeljuje sadaku sakrije da nezna njegova ljevica
šta je udjelila desnica i čovjeka koji kada spomene Allaha oči mu se orose.
Očito je iz hadisa da onaj mladić, koji će zaslužiti ovakvu poziciju, jeste
onaj koji je odrastao u ibadetu Allahu od vremena kada su mu nokti bili
mehki. Izdvojio ih je radi toga što je vrijeme mladosti onda kada se grijesi
nude mladiću više nego li nekom drugom uzrastu. Kao i zbog toga što kod
čovjeka prevladava odgađanje pokajanja i raskida između njega i grijeha. U
tom periodu mu se ukazuju uzroci za nepokornosti i grijehe, kao što je
zdravlje i slobodno vrijeme.
Buharija, Tirmizi i Ahmed bilježe predaju od Ibn Abbasa radijjallahu anhu da
je rekao: Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem je rekao: Dvije
blagodati koje zanemaruju mnogi ljudi su zdravlje i slobodno vrijeme.
Ono što je poznato među učenjacima da od grijeh nije zaštićen niko osim
vjerovjesnika alejhimusselam. Nije pojmljivo da postoji mladić ili neko
drugi da uopće ne počini grijeh jer su ljudi skloni grijesima i od toga je
nemoguće spasiti se.
Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed sa vjerodostojnim lancem bilježe predaju od Enesa
b. Malika da je Vjerovjesnik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Dvi
ljudi su skloni griješenju a najbolji griješnici su oni koji se kaju. Muslim
i Ahmed bilježe predaju od Ebu Hurejre radijjallahu anhu da je rekao:
Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem je rekao: Tako mi Onoga u
Čijoj Ruci je moja duša kada vi ne biste činili grijehe Allah bi vas uklonio
i umjesto vas druge ljude doveo pa bi griješili i od Njega tražili oprosta a
Allah bi im opraštao.
Dakle rob mora zapasti u grijehe bez razlike bio mladić ili star. Međutim
uspješan je onaj kome Allah podari uspjeha pa da shvati svoje nedostatke i
da se pokaje. Pa ako se pokaje i bude žalio za onim što je učinio od grijeha
te se bude klonio toga, sa čvrstom odlukom da se neće na taj grijeh ponovo
vratiti onda je učinio ono na što ga Allah obavezuje. Nadamo se da će biti
od onih koje će Allah subhanehu ve te'ala uvesti u Svoju hladovinu na Dan
kada druge hladovine neće biti. Ali ako se ponovo vrati na taj isti grijeh
onda je na njemu da se ponovo pokaje. I neka nikada ne gubi nadu u Allahovu
milost jer Allah oprašta sve grijehe.
Uzvišeni kaže: Reci Mojim robovima koji su se prema sebi ogriješili: Ne
gubite nadu u Allahovu milost. Allah, uistinu, oprašta sve grijehe. On je
Onaj Koji prašta i Milostiv je.
Hafiz Ibn Kesir rahimehullah kaže: Ovaj časni ajet je poziv svim
griješnicima da se pokaju i povrate. Također obaviještava nas da Allah
tebareke ve te'ala oprašta sve grijehe onome ko se pokaje od njih i ko se na
njih ne bude vraćao. Bez obzira koliki ti grijesi bili ili koliko ih bilo pa
makar bili brojčani kao što je morska pjena.
Buharija bilježi predaju od Ibn Abbasa radijjallahu anhuma o uzroku
objavljivanja ovog ajeta a to je su neki mušrici mnogo ubijali, mnogo
bludničili pa su došli Allahovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem
i rekli: Ono što govoriš i na šta pozivaš je lijepo samo kada bi smo znali
da će nam biti oprošteno sve ono što smo učinili. Pa je objavljen ovaj ajet.
Od Abdullaha b. Mesuda radijjallahu anhu se prenosi da je rekao: Najviše
radi kojeg se ajeta raduje u Kur'anu je Reci Mojim robovima koji su se prema
sebi ogriješili: Ne gubite nadu u Allahovu milost.
Ahmed bilježi predaju od Amra b. Abese radijjallahu anhu da je rekao: Došao
je Allahovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem star čovjek
oslanjajući se na štap, pa je rekao: Allahov Poslaniče ja imam grijehe i
prevare pa hoće li mi biti oprošteno? Pa je Allahov Poslanik salallahu
te'ala alejhi ve selem rekao: Zar ne svjedočiš la ilahe illallah? Kaže:
Naprotiv i svjedočim da si ti Allahov Poslanik. Pa je on alallahu te'ala
alejhi ve selem rekao: Tebi su tvoji grijesi i prevare oprošteni. Ovaj hadis
prenosi samo Ahmed. Njemu sličnog prenosi El Munziri u Tergibu ve terhib sa
vjerodostojnim lancem pa Abdullah b. Abbas radijjallahu anhuma kaže: Onaj ko
učini roba da izgubi nadu u Allahovu milost negirao je Allahovu subhanehu ve
te'ala Knjigu. Ali rob se nemože pokajati sve dok mu Allah ne prihvati
pokajanje. Kažem da sve dok se rob podstiče na pokajanje od svakog grijeha i
ne ustrajava u zanemarivanju Allahovih prava on spada među one kojima Allah
oprašta Svojim oprostom a Allah subhanehu ve te'ala je Najpreči da se Njega
boji i On prašta.
Hvala Allahu Gospodaru svjetova.
د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com
|
