Traženje dove od muslimana
طلب الدعاء من المسلمين

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib

Pitanje: Naš imam džamije svakog petka nakon predavanja ili dersa kao što to mi kod nas nazivamo ili malo prije džumanske hutbe je navikao da uči dove određenim ljudima. Dakle, onima koji hoće da stupaju u brak, ili tragaju za lijekom, opskrbom ili djecom i tome slično. Oni mu šalju te dove na papiru ili nečemu drugom.
 
Kakav je propis šerijata u pogledu ovog inoviranog djela koje su uveli svakog petka?
 
Odgovor: Ovo pitanje sadrži više podpitanja a u onome što slijedi je šerijatski propis ali o svakom pitanju pojedinačno:
 
Prvo pitanje: Obraćanje koje drže pojedini imami u nekim državama a posebno kada je riječ o Zapadnim zemljama i zemljama arapskom Magriba, i uzimanje tog čina običajem koji se smatra obožavanjem Allaha subhanehu ve te'ala. Međutim ovo su novotarije koje su inovirane i o kojima Allah nije objavio nikakav dokaz.  Čak što više predstavlja najružniji vid novotarija jer se one oprečno i paralelno postavljaju onome sa čime je došao ovaj monoteistički šerijat od obraćana petkom putem dvije hutbe što je dovoljno.
 
Nad ovom novotarijom se može primijeniti ono što je Imam Šatibi rekao u definiciji novotarije kao što se to spominje u njegovom poznatom djelu El I'atisam ( 1 / 37 ) da je to izmišljen put u vjeri koji se paralelno suprostavlja šerijatu čime se ima za cilj slijeđenje puta onakvog kakav se cilja šerijatom ili čak pretjerivanje u obožavanju Allaha subhanehu ve te'ala.
 
Kažem: Bilo koje obraćanje ili ders petkom prije dvije hutbe ili nakon njih ili među njima, kao što se to čini u nekim zemljama sa obrazloženjem potrebe za porevođenjem hutbe, time se želi postići ono što se treba postići sa dvije hutbe od savjetovanja, opomene, podučavanja halalu i haramu. Zbog toga se taj čin suprostavlja onome sa čime je došao šerijat. Pored toga ovim činom se želi približiti Allahu subhanehu ve te'ala, što će jasno ukazati da se radi o inoviranim novotarijama a Allah je najbolji pomagač.
 
Drugi pitanje: Traženje dove od druge osobe je šerijatski dopuštena stvar, čak i kad bi se radilo da vjerski bolja osoba traži to od slabije osobe. Kao što to prenose Ahmed, Ibn Madže, Ebu Davud i Tirmizi od Omera b. Hattaba radijjallahu anhu da je tražio dopuštenje od Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem da ode na umru pa mu je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem dopustio i rekao: E brate, pridruži nas u tvojoj dovi i nemoj nas zaboraviti. Ebu Isa kaže: Ovaj hadis je hasen sahih.
 
Na kraju predaje Ahmed i Ebu Davud dodaju: Ništa mi nije bilo od toga draže pa čak ni ono nad čime se pojavi sunce.
 
Svi plemeniti ashabi, da Allah bude zadovoljan sa svima njima, su tražili od Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem da uči dove za njih. Kao što stoji u poznatom hadisu od Ukaše b. Muhsina radijjallahu anhu u obadva Sahiha i drugim djelima od Ebu Hurejre radijjallahu anhu kada kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem  da kaže: Od mog ummeta će ući skupina od sedamdeset hiljada ljudi u džennet čija će lica sijati kako što sija Mjesec. Pa je Ukaša b. Muhsin, skidajući ogrtač ustao i rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja budem od njih. Na što on reče: Allahu učini ga od njih. Zatim je ustao drugi čovjek od ensarija pa reče: Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja budem od njih. Na što Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  reče: Ukaša te prestigao.
Ummet se još uvijek koristi dovom i nikome nije moguće osporiti taj čin, ne onome ko traži da mu se učini niti onome od koga se traži da uči. Naprotiv, time se nada i očekuje nagrada, kao i to što se nadaju da će meleki aminati na njihove dove.
 
Imam Muslim bilježi predaju u svom Sahihu od Safvana b. Abdullaha, muž od Derda'a, kaže:
 
Došao sam u Šam, te sam ošao Ebu Derda'i ali ga nisam zatekao kod kuće ali sam zatekao Ummu Derda'a a ona mi reče: Hoćeš li na hadž ove godine? Rekoh: Da. Ona reče: Onda dovi za nas za naše dobro. Jer je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  govorio: Dova muslimana upućena da on ne  zan za nju je dova na koju se Allah odaziva. Kod njegove glave je određen melek, kad god moli za brata za njegovo dobro, ovaj melek koji je određen za njega kaže: Amin, i tebi isto tako.
 
Krenuo sam na tržnicu pa sam sreo Ebu Derda'a, a on mi reče isto tako prenoseći od Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem.
 
Mnogo je sličnih primjera ovome među ashabima i onim generacijama koje su došle iza njih.
 
Treće pitanje: U propisanom ibadetu mora postojati utemeljenje u sunnetu u samom uzroku, vrsti, količini, kavoći, vremenu i mjestu. I to onako kako su to postavili učenjaci od pravila upravo radi toga da se izbjegne moguća pojava inovacije u vjeri. (Pogledaj 'Inoviranje u potpunosti vjere i opasnost novotarija od Šejha Ibn Usejmina rahimehullah str. 20 – 23)
 
Jer ako se ovaj vid ibadeta suprostavi sunnetu u bilo čemu onda je to novotarija koja se vraća onome ko ju je izmislio. Kao što se prenosi u oba Sahiha i u drugim zbirkama hadis od Aiše radijjallahu anha da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem  rekao: Onaj ko uvede u ovu našu stvar, ili našu vjeru, ono što nije od nje ono mu se odbija. Dakle vraća se njemu.
 
Ono što je brat pitalac spomenuo oblik smatranja dove za drugoga na neki poseban način i u određeno vrijeme suprotno je sunnetu i načinu upućivanja dove za drugoga dok ovaj to ne zna. A to je da se nesmije ograničavati i određivati vremenom ili mjestom. Zbog toga je postupak spomenutog imama novotarija koja mu se neće odobriti. Naprotiv, mora mu se na nju ukazati upravo radi načina na koji je sprovodi. Kao i to da je bitno pojasniti onome ko ima za cilj činiti ovaj vid novotarije da mu se ona odbija radi onog hadisa od majke pravovjernih radijjallahu anha. A Allah najbolje zna i On je Najmudriji.
 
Toliko, Allah upućuje na Pravi put i samo je uspjeh kod Allaha.
U određenom broju ubjeđenja postoje pitanja vezana za ibadete
 
Hvala Allahu onako kako Mu se zahvaljuju zahvalnici i neka je selam i salavat i blagoslov na Njegovog vjerovjesnika Muhammeda El Emina, njegovu porodicu i sve ashabe, a zatim...
 
Pojedinci koji su proučavali ispravno vjerovanje su osjetili određene probleme u pogledu određenih ibadeta kada se spominju u djelima akaidskog tipa koja u sebi sadrže pitanja imana i stvari vezanih za vjerovanje. Pa su me pojedinci upitali da bi otklonuli nejasnoće o tome, pa sam odgovorio tražeći od Allaha subhanehu ve te'ala pomoć:
 
Nema se potrebe čuditi ako se nekada u pitanjima vjerovanja spomenu određene stvari vezane za ibadete. Ili ako se spomenu pojedini ogranci u knjigama koje govore o osnovama vjere. Moguće je primijetiti mnoštvo takvih pitanja u knjigama potvrđenih imama, Allah bio zadovoljan sa njima. Između ostalog tu spadaju riječi Imama Ebu Džafera Et Tahavija rahimehullah u njegovoj Poslanici o akidi kada kaže: Mi zastupamo stav potiranja po mestavama na putu i mjestu boravka, kao što je prenosi u predajama.
 
Tome je slično ono što je spomenuo reformator Šejh Muhammed b. Abdul Vehhab rahimehullah odmah nakon pitanja naricanja za mrtvim pitanje mut'e (privremenog braka). Kao i obavezu naređivanja dobra i spriječavanja zla. Pogledaj 'Konačna riječ u pojašnjeju akide Šejha Muhammeda b. Abdul Vehhaba, str. 40.
 
Ovim stilom su pisali mnogi drugi od učenjaka i to se ne smatra miješanjem različitih pitanja među osnovama i ograncima vjere. Ili postavljanje pitanja na pogrešnom mjestu. Nego za to postoje razlozi i obrazloženja, od kojih su:
 
Prvo: Odgovor novotarima koji su određene zabrane svrstali u vjerske propise popur šija – rafidija koji propisuju naricanje za umrlim, kao i udaranje po prsima i kukanje za imamima i ehlul bejtom smatrajući to sunnetom do Sudnjeg dana kojim se približavaju Allahu pored svega onoga što se desi od ceremonija udaranja po prsima i što je propraćeno idolatrijom i postupcima širka.
 
Pošto su rafidije ubacile naricanje pitanjem od pitanja vjerovanja i ubjeđenja u svojoj vjeri, isto tako je ovo pitanje spomenuto u knjigama akaida ehlu sunneta. Ne zato što je to pitanje od pitanja tevhida i akide, nego da se ukaže na nepravilnost ubjeđenja u nečemu čime se oni žele približiti Allahu subhanehu ve te'ala (ili evlijama i dobrim ljudima.)
 
Drugo: Pojašnjenje nepravilnosti određenih osnova na kojima su novotari gradili svoje pravne propise u pojedinim pitanjima među kojima je prvo negiranje dopuštenosti potiranja po mestvama tvrdeći da je to nepravilan čin pripisujući to čistim imamima ehlul bejta kako su oni tobože se složili na zabrani mesha po mestvama. I pored toga da onaj ko ne opere noge kod abdesta kako je njegov namaz nepravilan ako je potrao meshom po mestvama. Isto tako i namaz onome ko klanja iza takve osobe navodno nije ispravan. A mnogo je stvari što su šije predstavile u svojim tvrdnjama kako postoji konsenzus ehlul bejta nad tim pitanjima dok su to pitanja koja su najudaljenija od mogućnosti postizanja konsenzusa o njima.
 
Drugo pitanje je namjerno suprostavljanje novotara ehlu sunnetu smatrajući to sloganom od slogana novotara isto onako kao što je to pojašnjeno u pitanju potiranja po mestvama oko čega postoji konsenzus onih čiji se konsenzus uvažava.
 
Zbog toga je bilo svrsishodno da se ova pitanja spomenu u knjigama osnova vjerovanja kako bi se pojasnile nepravilnosti osnova onih koji su se oslonuli na novotare u pojašnjenju ovih propisa a to je odbijanje potvrđenog konsenzusa i uvažavanje konsenzusa ehlul bejta bez obaziranja na druge učenjake iako to nije moguće potvrditi ili ustvrđivanja konsenzusa u onome oko čega sigurno postoji razilaženje.
 
Treće: Odgovor novotarima koji smatraju obavezu pridržavanja nekih sporednih propisa, ako se uzme u obzir da su stvarno propisani, kao sloganom svog mezheba. Kao što kažu za 'tukju': Nema vjere onaj ko nema tukje.[1] Ili kada kažu: Onaj ko ne koristi mut'a privremeni brak nije šija.
 
Dovoljno je za shvatanje nepravilnosti ove dvije tvrdnje sagledavanje njihove očite strane.
 
A što se tiče spomena pitanja odmah nakon zabrane mut'a braka ili tukje u akaidskim knjigama ehlu sunneta je čin odricanja od novotarija i novotara. Mi spomenemo njihov stav: Nema vjere onaj ko nema tukje. Zatim pojasnimo nepravilnost njihovog stava koji želi da spoji između tukje i licemjerstva u ovim pitanjima, kao i način na koji im se mi suprostavljamo.
 
Isto tako spomenemo njihov stav: Onaj ko ne koristi mut'a privremeni brak nije šija. Zatim navedemo odmah iza toga stav konsenzusa onih čiji se konsenzus prihvata među sljedbenicima istine da je ovaj vid braka haram. A onda nakon toga pojasnimo našu razliku u odnosu na nosioce ove teorije koji smatraju ovaj čin nečin što ih razdvaja od svih ljudi.
 
Dakle, nema nikakve nejasnoće ako se spomenu neka pitanja od ibadeta u knjigama osnova vjere. Jer je potrebno da se iznese istina radi same koristi što sa druge strane ne znači da su to pitanja usko vezana za pitanja osnova vjere po samom propisu u odnosu na protivnika čime će se proglasiti novotarom, griješnikom ili nevjernikom. Nego se radi o fikhskim pitanjima koja se striktno tiču šerijatskog prava i na osnovu čega se donose određeni propisi u šerijatu.
 
Toliko, a Allah upućuje na Pravi put i samo je uspjeh kod Allaha.

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com
 

-------------------------------------
[1] Tukja je pretvaranje ili upotreba laži za potrvđivanje ili pokazivanje određenog stava posebno u situacijama kada postoji opravdani strah da že se suprotna strana osvetiti toj osobi ako sazna za suštinu njegovog ubjeđenja i to je nešto čime se šije koriste i nešto što smatraju dijelom svoje vjere.